Taylor [tẹi'lə], Alan John Percivale, britanski povjesničar (Birkdale, danas dio Southporta, 25. III. 1906 – London, 7. IX. 1990). Iz dobrostojeće obitelji lijevih uvjerenja, diplomirao je povijest na Sveučilištu Oxford 1927. Tijekom studija bio je član Komunističke stranke Velike Britanije, a nakon 1926. prišao je laburistima zagovarajući demokratski socijalizam. Predavao je na sveučilištima u Manchesteru (1930–38) i Oxfordu (1938–64), a zatim povremeno, do 1985., u Londonu i Bristolu. Trajno zaokupljen modernom političkom i diplomatskom poviješću, od ranih knjiga posvećenih užim problemskim područjima (npr. Talijansko pitanje u europskoj diplomaciji – The Italian Problem in European Diplomacy, 1847–1849, 1934), širio je interese prema sustavnom sagledavanju europske ravnoteže moći u »dugom XIX. stoljeću«, ponajprije kritičkom studijom Povijest Habsburške Monarhije (The Habsburg Monarchy 1809–1918, 1941), a najambicioznije u sintezi Borba za prevlast u Europi 1848–1918 (The Struggle for Mastery in Europe 1848–1918, 1954), na koju se nadovezao »demitologizirajućom« biografijom Bismarck: čovjek i državnik (Bismarck: The Man and the Statesman, 1955). Produbivši zaključke iz prije objavljene knjige Tijek njemačke povijesti (The Course of German History, 1945), u kojoj je iznio determinističku tezu o nacističkoj diktaturi kao logičnom ishodu njemačke državne prakse, velike je kontroverzije izazvao studijom Uzroci Drugoga svjetskog rata (The Origins of the Second World War, 1961). U tom je djelu Taylor, propitujući dominantnu tezu o isključivoj njemačkoj krivnji za rat (navodeći diplomatske propuste obiju zaraćenih strana), iznio postavku da je Adolf Hitler ratne planove realizirao više oportunistički nego planirano, uglavnom slijedeći obrasce dotadašnje njemačke vanjske politike, kao i da je Anschluss bio popularan u Austriji, a appeasement u Velikoj Britaniji. Zapaženi su mu također bili ilustrirani pregledi Prvi svjetski rat (The First World War: An Illustrated History, 1963) i Drugi svjetski rat (The Second World War: An Illustrated History, 1975), Engleska povijest 1914–1945 (English History 1914–1945, 1965), prema mišljenju većine povjesničara najzaokruženija njegova studija, Rat po rasporedu: kako je počeo Prvi svjetski rat (War by Time-table: How the First World War Began, 1969), s tezom da je logika mobilizacija bila ključna za izbijanje rata, te zbirke eseja, npr. Od Napoleona do Staljina (From Napoleon to Stalin, 1950), proizašle uglavnom iz osvrta i kolumni koje je objavljivao u dnevnom i tjednom tisku (The Guardian, The Observer, Daily Herald, Sunday Express). Zahvaljujući pristupačnom, elegantnom i britkom stilu te mnogobrojnim televizijskim predavanjima i raspravama o povijesnim temama i suvremenoj politici, u kojima se isticao naizgled spontanom elokvencijom, Taylor je postao najpoznatiji britanski povjesničar u XX. st. Objavio je autobiografiju Osobna povijest (A Personal History, 1983). Od 1956. bio je član Britanske akademije iz koje je 1980. istupio zbog službene reakcije na špijunsku aferu Anthonyja Blunta, koji se pod pritiskom odrekao članstva.
