kognitivno-bihevioralna terapija, oblik psihološkoga tretmana u kojem se kombinacijom različitih kognitivnih i bihevioralnih tehnika i postupaka liječe psihički problemi. Nastala je 1960-ih, kao svojevrsna razradba i dopuna bihevioralne terapije, uočavanjem uloge kognitivnih procesa i rezoniranja, napose automatskih negativnih misli, u nastanku i liječenju psihičkih problema i poremećaja. Utemeljiteljem se smatra američki psihijatar Aaron Beck (1921–2021), koji ju je isprva nazvao kognitivnom terapijom i rabio ponajprije u liječenju depresije. Orijentirana je na identificiranje i procjenjivanje automatskih, iskrivljenih misli (kognitivnih distorzija), njihovoj zamjeni objektivnim i realističnim mislima te učenju i odabiru korisnijih i prikladnijih obrazaca ponašanja. Ta se terapijska metoda danas uspješno rabi u tretmanu generalnoga anksioznoga poremećaja, fobija, napadaja panike, opsesivno-kompulzivnoga poremećaja, različitih vrsta ovisnosti, bipolarnoga poremećaja, posttraumatskoga stresnog poremećaja, poremećaja prehrane, pa i poremećaja ličnosti.
