psihologija obrazovanja, grana primijenjene psihologije koja se bavi razumijevanjem, poticanjem i predviđanjem procesa učenja te njegovim ishodima. Istražuje čimbenike koji utječu na ishode učenja (npr. osobine učenika i učitelja, načine podučavanja, osobitosti zadataka, načine ocjenjivanja i dr.), te se bavi kognitivnim procesima uključenima u učenje (metakognicija, problemsko razmišljanje), kako bi obrazovnu praksu prilagodili potrebama učenika, a obrazovanje učinili učinkovitijim. Razvija se i prije početka znanstvene psihologije, od postavki Johanna Friedricha Herbarta, a zbog složenosti istraživačkih tema neprestano se usavršava.
