svinja, domaća, sisavac parnoprstaš iz por. svinja (Suidae), uzgojen od europske divlje svinje (Sus scrofa ferus). U Europi su najstariji nalazi udomaćenih svinja nađeni u Grčkoj, a na području Hrvatske, za vrijeme starčevačke kulture, na lokalitetu Dužine istočno od Slavonskoga Broda. Prva poznata hrv. pasmina bila je šiška. Keltska svinja prva je domaća svinja, uzgoj koje se zbog velike plodnosti proširio po Europi, a imala je udjela u nastanku mnogih eur. pasmina, pa i hrv. autohtone turopoljske pasmine. Do sred. XVIII. st. svojstva svinja su se mijenjala promjenom uvjeta držanja i prehrane. Istraživanjima Roberta Bekewela (1726–95) stvorene su znanstv. pretpostavke za naglo mijenjanje svojstava domaćih svinja. Najvažnija svojstva koja se stalno mijenjaju jesu broj potomaka, brzina prirasta žive mase i iskorištavanje hrane. Do 1960-ih selekcijom se nastojalo povećati udjel masti u trupu, pa su u Hrvatskoj takve pasmine bile turopoljska, mangalica i bagun, potom se selekcijom povećavao udjel mesa u polovinama, pa je nastala, nešto mesnatija, crna slavonska svinja; od 1960. širile su se inozemne, znatno mesnatije pasmine: berkšir, jorkšir, landras, pijetren, hemšir i dr. Od 1981., u Hrvatskoj su se počele uzgajati hibridne svinje. Suvremene domaće svinje oprase godišnje oko 25 prasadi (divlja svinja 2 do 3), dnevno u tovu prirastaju više od 800 g, a za kilogram prirasta treba oko 2,5 kg hrane. Izuzetno su mišićave, pa je u polovinama i do 60% mesa. Danas je iznimno velika i raznovrsna proizvodnja transgeničnih svinja. One kojima je prenesen gen hormona rasta ljudi, gube sposobnost nakupljanja većih količina masti, a one s genima hormona rasta goveda imaju dnevni prirast i više od jednoga kilograma. Proizvedene su i transgenične svinje s mašću koja ima velik udjel nezasićenih → masnih kiselina. U njih je količina masnih kiselina Ω-6 dvostruko veća od količine masnih kiselina Ω-3, pa se takva mast može smatrati nutritivno višestruko vrjednijom od npr. maslinova ulja.
