vedski jezik

vedski jezik, naziv za kronološki najraniju fazu razvoja staroindijskog jezika (sanskrta). Na vedskom jeziku sastavljene su četiri vedske zbirke (saṃhita) i njihovi komentari (brāhmaṇa, āraṇyaka). Premda su se prenosili usmenim putem, vjeruje se da su najstariji vedski tekstovi (himne Ṛgvede) nastali u drugoj polovici II. tisućljeća pr. Kr. Za razliku od klasičnog sanskrta, vedski jezik ima slobodan tonski naglasak i neke gramatičke oblike i kategorije koji su se poslije izgubili (npr. konjunktiv). Pravila ustroja vedskoga dao je indijski gramatičar Pāṇini u V. st. pr. Kr.