šerif (engl. sheriff < staroengl. scirgerefa, od scir: grofovija + gerefa: upravitelj).
1. U engleskom pravu, glavni izvršni službenik Krune u grofoviji, koji skrbi za javni red i mir, provodi naloge koje izdaju Visoki sud (High Court) i kazneni sudovi, skrbi za provođenje parlamentarnih izbora i dr. Svake godine šerifa postavlja Kruna, između osoba koje su vlasnici zemljišta u toj grofoviji.
2. U američkom pravu, glavni izvršni i upravni službenik u kotaru kojega, u pravilu, bira kotarsko stanovništvo. Njegova nadležnost obuhvaća pomoć kaznenim i građanskim sudovima u provođenju postupaka, sazivanje porote, provođenje sudskih ovrha i sl., a ujedno je najpozvaniji da skrbi za javni red na svojem području.