struka(e): sociologija | psihologija | filozofija

afektivnost (kasnolat. affectivus: čuvstven).

1. Sveukupan raspon čuvstvenih doživljaja.

2. Svojstvo pojedinca da na sve nove situacije, psihičke dodire i utjecaje snažno čuvstveno reagira (→ afekt).

3. U sociologiji, grupna afektivnost, prevladavajuće i povišeno čuvstveno raspoloženje u grupi ljudi. Prema naučavanju u sociologiji i psihologiji krajem XIX. i poč. XX. st., gomile i mase podložne su sugestiji, zaraznim osjećajima, naglim promjenama raspoloženja, neinteligentnim reakcijama i rušilaštvu. Novija istraživanja osporavaju takvo shvaćanje, upozoravajući na pretežno nenasilna i svrhovito usmjerena kolektivna djelovanja (društveni pokreti, buntovi mladih izraženi u supkulturnim stilovima).

4. U filozofiji, određenost svijesti čuvstvom koje priječi mišljenje u njegovu neposrednom iskustvu svijeta te je zbog toga štetna i treba je ukloniti (Aristotel, Toma Akvinski, I. Kant). Kod G. W. F. Hegela, zahvaljujući afektivnosti (jezično oglašavanje, plakanje, smijeh itd.), duh dolazi do svojega prvoga individualnog ozbiljenja.

Citiranje:

afektivnost. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 16.4.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/afektivnost>.