afektivnost (kasnolat. affectivus: čuvstven).
1. Sveukupan raspon čuvstvenih doživljaja.
2. Svojstvo pojedinca da na sve nove situacije, psihičke dodire i utjecaje snažno čuvstveno reagira (→ afekt).
3. U sociologiji, grupna afektivnost, prevladavajuće i povišeno čuvstveno raspoloženje u grupi ljudi. Prema naučavanju u sociologiji i psihologiji krajem XIX. i poč. XX. st., gomile i mase podložne su sugestiji, zaraznim osjećajima, naglim promjenama raspoloženja, neinteligentnim reakcijama i rušilaštvu. Novija istraživanja osporavaju takvo shvaćanje, upozoravajući na pretežno nenasilna i svrhovito usmjerena kolektivna djelovanja (društveni pokreti, buntovi mladih izraženi u supkulturnim stilovima).
4. U filozofiji, određenost svijesti čuvstvom koje priječi mišljenje u njegovu neposrednom iskustvu svijeta te je zbog toga štetna i treba je ukloniti (Aristotel, Toma Akvinski, I. Kant). Kod G. W. F. Hegela, zahvaljujući afektivnosti (jezično oglašavanje, plakanje, smijeh itd.), duh dolazi do svojega prvoga individualnog ozbiljenja.
