struka(e): povijest, opća

antanta (franc. entente: sporazum), sporazum između dviju ili više država radi postizanja određenog cilja: samoobrane, neutralnosti, agresije, očuvanja statusa quo i dr. Antantom su se prvotno nazivali saveznički odnosi između Francuske i Velike Britanije za vladavine Luja Filipa (→ entente cordiale). U užem smislu, naziv za sustav sporazumâ Velike Britanije, Francuske i Rusije između 1904. i 1907., koji su završni oblik dobili u Trojnome sporazumu (Triple entente) 5. IX. 1914. u Londonu, kada su se zemlje Antante obvezale voditi rat protiv Centralnih sila bez mogućnosti separatnog mira. Sporazum je pristupanjem Italije 19. V. 1915. proširen u Četvorni sporazum (Quadruple entente). Stvaranje Antante odraz je podjele među velikim silama, koje su se na europskom kontinentu svrstale u dva bloka: na jednoj strani Rusija i Francuska, kojima se pridružila Velika Britanija napustivši svoju politiku splendid isolation, te, na drugoj strani, Njemačka i Austro-Ugarska. Suprotnosti među njima dovele su do svjetskog rata 1914–18. Nakon Listopadske revolucije 1917. sovjetska Rusija je, izašavši iz rata, prestala biti članicom Antante.

Mala antanta

Mala antanta, obrambeni savez Kraljevine SHS, Čehoslovačke i Rumunjske između dvaju svjetskih ratova. Prvi od ugovora o savezu zaključen je u Beogradu 14. VIII. 1920. između Kraljevine SHS i Čehoslovačke Republike, nakon vijesti o dogovorima između regenta M. Horthyja de Nagybánya i generala E. Ludendorffa radi napada na Čehoslovačku i Austriju. Tom je ugovoru 19. VIII. pristupila Rumunjska bez formalnoga potpisivanja. Ugovor između Rumunjske i Čehoslovačke potpisan je 23. IV. 1921., nakon pokušaja bivšega kralja Karla da se vrati na madžarsko prijestolje, a 31. VIII. 1921. bio je zaključen novi čehoslovačko-jugoslavenski ugovor. Francuska se s njom tijesno povezala u čuvanju statusa quo u Srednjoj Europi i na Balkanu. Zajednički ugovor država Male antante potpisan je u Beogradu 21. V. 1929., a čvršća organizacija postignuta tek zaključenjem Pakta o organizaciji Male antante 16. II. 1933. Mala antanta protivila se reviziji poslijeratne situacije proizašle iz versajskih ugovora, restauraciji Habsburgovaca te revizionističkim težnjama Madžarske. U svibnju 1930. oštro je istupila protiv pokušaja stvaranja carinske unije između Austrije i Njemačke, a u ožujku 1933. protiv Mussolinijevih nastojanja da se u četvornome paktu Italije, Njemačke, Francuske i Velike Britanije predvidi mogućnost revizije ugovora o miru i izvan procedure predviđene Paktom Lige naroda. Nakon približavanja Jugoslavije i Njemačke za vlade M. Stojadinovića i zaključenja jugoslavensko-talijanskih ugovora (ugovor Ciano–Stojadinović od 25. III. 1937) kompaktnost Male antante je oslabila, pa je prigodom Anschlussa i münchenske krize ostala pasivna. Prestala je postojati okupacijom Čehoslovačke 15. III. 1939.

Sredozemna antanta

Sredozemna antanta, tajni sporazum između Italije, Velike Britanije i Austro-Ugarske, zaključen u ožujku 1887., kojim su se obvezale održati status quo na obalama Sredozemlja i Crnoga mora. Bila je uperena protiv kolonijalnih pretenzija Francuske u Africi i protiv interesa Rusije na Balkanu.

Balkanska antanta

Balkanska antanta, međunarodni savez Grčke, Kraljevine Jugoslavije, Rumunjske i Turske sklopljen 1934. u Ateni s ciljem očuvanja statusa quo na Balkanskome poluotoku. Određena su pravila političke suradnje i vojne pomoći u slučaju vojne agresije na jednu od zemalja potpisnica te se jamčile njihove granice. Postupno je izgubila značenje zbog različitih stavova njezinih članica prema politici Njemačke i Italije.

Citiranje:

antanta. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 9.11.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/antanta>.