baklja (pučki lat. facla za klas. lat. facula, deminutiv od fax: luč; usp. njem. Fackel).
1. Odcjepak ili snop pruća od crnogorice, štap ovijen lako gorivim (smolastim, voštanim) tvarima i sl. Baklje su se nekoć upotrebljavale kao rasvjetna tijela (spominju se već kod Homera) ili su se nosile u kultnim ophodima, plesovima i utrkama (lampadodromije kod Grka). U novije doba pojavljuju se bakljonoše s bakljama u svečanim prilikama (noćnim povorkama, bakljadama). Počevši od 1936. sportaši prenose olimpijsku baklju, zapaljenu na žrtveniku u Olimpiji, u mjesto gdje se održavaju međunarodne Olimpijske igre.
2. U astronomiji, svjetlije mjesto na površini Sunca ili neke druge zvijezde; nagli površinski izboj energije uzrokovan oslobađanjem magnetske energije. Može trajati od nekoliko minuta do nekoliko sati. Baklje se učestalije pojavljuju u mladih zvijezda, na Suncu se pojavljuju na rubu ili u blizini Sunčevih pjega, prate njihov jedanaestogodišnji ciklus.
