struka(e): povijest, opća | povijest, hrvatska

Batthyány [bα'ţ:a:ńi], ugarska velikaška obitelj. Velika imanja su osim u Ugarskoj imali i u Križevačkoj, Varaždinskoj i Zagrebačkoj županiji (Greben, Dišnik, Novi Dvori, Latkovina, Garignica, Sveti Jakob, Kristalovec, Tomašica, Gradiška, Brezovec, manji posjedi oko Pakraca i Voćin). Osnivač obitelji je Nikola (1341–76) koji je, kao i njegovi potomci do XVI. st., nosio pridjevak »de Kővágóörs«. Prvi se put u Hrvatskoj spominju 1401. u ispravi kralja Sigismunda Luksemburgovca kojom je darovao Nikolinu sinu Đuri I. posjed Sveti Jakob (danas Stara Pološćica kraj Bjelovara) u Križevačkoj županiji, a 1403. kralj je spomenuti posjed potvrdio njegovim malodobnim sinovima Albertu, Ladislavu i Đuri II. Uspon obitelji počinje u drugoj polovici XV. i prvoj polovici XVI. st. za slavonskoga podbana i jajačkoga bana Baltazara I., jajačkoga bana Benedikta (?–1529), koji je obnašao službu kraljevskoga notara i dikatora (skupljač poreza) Zagrebačke županije te hrvatsko-dalmatinsko-slavonskoga bana Franje, koji je 1524. dobio posjed Németujvár (danas Güssing u austrijskom Gradišću), po kojem su članovi obitelji dobili pridjevak »de Németujvár«. Obitelj je dala više istaknutih državnih dužnosnika, ratnika i gospodarstvenika. Kada su u XVI. st. njihove slavonske posjede stali ugrožavati Osmanlije, Batthyány preseljavaju svoje podanike na imanja preko Drave i u Gradišće. U to doba u borbama protiv Osmanlija istaknuli se Baltazar II. (1543–90) i Adam I. (1609–59), glavni kapetan Donje Ugarske, koji je preselio na svoje gradišćanske posjede Hrvate koji su bili u habsburškoj službi u ratovima protiv Osmanlija i njihovih ugarskih saveznika (→ gradišćanski hrvati). U XVII. i XVIII. st. istaknuli su se hrvatski banovi Adam II. i Karlo te ugarski palatin Ludovik I. (1696–1765). Od 1755. dio obitelji koristi se i prezimenom Batthyány-Strattmann. Banskim namjesnikom bio je Ludovikov sin Adam Venceslav, a Ignac (1741–98) je postao nagyszombathelyskim biskupom. Gospodarskom djelatnošću istaknuo se trgovac Teodor, a za revolucionarnih zbivanja u Ugarskoj 1848–49. istaknuli su se Kazimir (1807–54), ministar vanjskih poslova u Kossuthovoj vladi, i Ludovik II. (1806–49), prvi madžarski ministar predsjednik, koji je zajedno s drugim vođama revolucije pogubljen nakon njezina sloma. Na prijelazu iz XIX. u XX. st. istaknuli su se Ludovik III. (1860–1953), guverner Rijeke 1892–96., te političar Teodor. Članovi obitelji dobili su naslov baruna 1628., grofova 1630., a od 1764. pojedini nose naslov kneza.

Citiranje:

Batthyány. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 12.10.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/batthyany>.