Cindro, Nikola, hrvatski fizičar (Split, 29. VIII. 1931 – Zagreb, 25. III. 2001). Diplomirao (1954) i doktorirao (1959) na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu. Radio u Institutu »Ruđer Bošković« 1954–96., znanstveni savjetnik od 1971. Bavio se nuklearnom fizikom teških iona. Najvažnija su mu otkrića na polju nuklearnih molekulskih rezonancija: eksperimentalno otkriće fragmentacije rezonancija u sustavu 12C + 12C, razvoj rotacijsko-vibracijskog modela za objašnjenje fragmentacije, a posebno uvođenje anharmonijskog člana u potencijal te razvoj i korištenje modela orbitirajućih grozdova kao izvanrednog sredstva predviđanja ponašanja sudarnih sustava. Uspješno je radio i na područjima fizike brzih neutrona, nuklearne spektroskopije, predravnotežnih procesa i relativističkih sudara teških iona. Bio je predsjednik Društva matematičara i fizičara Hrvatske (1969–71) te potpredsjednik Europskoga fizikalnog društva (1973). Napisao udžbenike: Fizika 1 (1979., koautor Petar Colić), Fizika 2 (1985). Dobitnik Nagrade »Ruđer Bošković« (1990).