Dhaka [dʰa'ka], udomaćeno [da'ka] (prije Dacca [da'ka]), glavni i najveći grad Bangladeša te njegovo privredno i trgovačko središte; 3 839 000 st., metropolitansko područje 6 105 160 st. (1991). Leži u području delte Gangesa i Brahmaputre. Poznat po mnogobrojnim kulturnopovijesnim spomenicima iz XVII. i XVIII. st., utvrda Lal Bagh s grobnicom Pari Bibije, karavan-saraji Bara Katra i Chhota Katra, džamije Tara Masjid, Husani Dalan i Sat Gumbat (sedam kupola) s mauzolejom; u gradu ima više od 700 džamija. Sveučilišta (osnovana 1921. i 1970), atomski znanstvenoistraživački institut, nacionalni muzej. Središte tkalačkog i filigranskog obrta, čuveno po izradbi ukrasnih predmeta i zlatnog nakita. Tekstilna industrija (muslin, svila), preradba jute i pamuka; prehrambena (ljuštionice riže) i kovinska industrija. Luka Narayanganj nalazi se 16 km južno od grada. Željezničko čvorište; međunarodna zračna luka. – Naselje je nastalo u I. tisućljeću, ali je uspon doživjelo tek u XVII. st. Godine 1608. današnji grad osnovao je Islam Han, potkralj Bengala u carstvu velikoga mogula Džahangira, pa se Dhaka naziva i Jahangirnagar. Godine 1608–39. i 1660–1704. bila je sjedište mogulskoga potkralja za Bengal pa je poznata kao središte kulture, obrta (proizvodnja naročito tankog muslina) i pomorske trgovine. Premještanjem upravnoga sjedišta iz Dhake u Murshidabad (1704) započelo je razdoblje gospodarskog i političkog slabljenja. Godine 1765. grad je došao pod upravu britanske Istočnoindijske kompanije, a ubrzo zatim ušao u sastav britanskoga kolonijalnog carstva u Indiji. Privremeni uspon Dhaka je doživjela 1905–12., kada je bila sjedište pokrajinske vlade za Istočni Bengal i Assam. Nakon proglašenja neovisnoga dominiona Pakistana (1947) Dhaka je bila sjedište provincije Istočnoga Bengala.