geofizički sateliti, Zemljini umjetni sateliti koji služe za prikupljanje podataka o fizičkim svojstvima Zemlje i njezinim geodinamičkim procesima, određivanje naoblake, količine oborine, temperatura atmosfere i Zemljine površine, površinske hrapavosti, smjera i brzine vjetra, površine snježnoga i ledenoga pokrova, nagiba morske površine, mjerenje gravitacijskih anomalija, Zemljinoga magnetskog polja, unapređenje navigacije i geodezije itd. Opremljeni su uređajima koji bilježe elektromagnetsko zračenje emitirano, odbijeno ili raspršeno na Zemljinoj površini. Mogu biti pasivni (ako bilježe prirodno Zemljino elektromagnetsko zračenje) ili aktivni (ako emitiraju elektromagnetsko zračenje prema Zemlji i bilježe povratni signal). Obično rabe ultraljubičasti, vidljivi, infracrveni ili mikrovalni dio spektra elektromagnetskoga zračenja. Nakon lansiranja prvoga geofizičkoga satelita (1960) njihova se uporaba proširila pa se danas satelitski podatci široko primjenjuju u osnovnim znanstvenim istraživanjima. (→ gps; meteorološki sateliti; satelitska geodezija)
