Heitzmann [hại'cman], Carl, austrougarski liječnik i ilustrator medicinskih djela (Vinkovci, 2. X. 1836 – Rim, 6. XII. 1896). Studij medicine završio je u Beču 1859., a 1861. stekao naslov doktora kirurgije. Poslijediplomske studije proveo je kao asistent na odjelima Ferdinanda Hebre, Salomona Strickera i Karla von Rokitanskoga, najznačajnijih predstavnika tzv. Druge bečke medicinske škole. Na temelju teorije o protoplazmi habilitirao se kod Rokitanskoga iz patološke anatomije, nakon čega je dobio mjesto prosektora u bečkoj bolnici Wiedener Krankenhaus. U okviru svojih mikroskopskih istraživanja bavio se proučavanjem građe crijevnih resica i funkcijom protoplazme. Osobito je važan njegov rad o kostima i hrskavicama gdje prvi, prije G. Hayema, kojemu se pripisuje prvenstvo, opisuje hematoblaste: Medicinski godišnjak (Mediziniches Jahrbuch, 1872). Sam ili s A. Elfingerom i svojim bratom Juliusom, ilustrirao je mnogobrojna medicinskih djela. U najpoznatija ubrajaju se Wedlov atlas patološke histologije oka (1861), Hebrin dermatološki atlas (1856–76), Türckeov laringološki atlas (1866), Heider-Wedlov odontološki atlas (1868–69), anatomski atlas Deskriptivna i topografska anatomija (Die descriptive und topographische Anatomie, 1870), Beckerov oftalmološki atlas (1874–78). Godine 1874. napustio je Beč i preselio se u New York, gdje se bavio dermatologijom i osnovao laboratorij za mikroskopiju.
