struka(e): kemija

iridij (prema lat. iris, genitiv iridis: duga), simbol Ir (lat. iridium) vrlo rijedak kemijski element iz skupine platinskih metala (atomski broj 77, relativna atomska masa 192,22), sastojak prirodnih slitina s drugim plemenitim metalima. Otkrio ga je 1803. engleski kemičar Smithson Tennant, a ime je dobio po velikoj raznobojnosti svojih spojeva. Iridij je plemenit, srebrnobijeli metal, vrlo tvrd i krt (krhak), uz osmij prirodni kemijski element najveće gustoće (22,61 g/cm³). Kemijski je vrlo nereaktivan, korozijski najotporniji metal koji ne otapa ni jedna kiselina. U spojevima je većinom trovalentan i četverovalentan. Rabi se za izradbu aparata i uređaja (peći za taljenje), a najviše kao sastojak tvrdih, kemijski otpornih, mehanički dobro obradivih slitina s platinom (elektrode svjećica u motorima s unutarnjim izgaranjem, laboratorijski pribor i posuđe, kirurški instrumenti, nakit) i drugim plemenitim metalima. Materijalni uzorak prakilograma, kojim je određena međunarodna pramjera za jedinicu mase, kilogram, izrađen je od slitine s 90% platine i 10% iridija.

Citiranje:

iridij. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 2.11.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/iridij>.