struka(e): strane riječi | lingvistika i filologija | teorija književnosti

kontrast (franc. contraste < tal. contrasto, prema kasnolat. contrastare: stajati nasuprot).

1. Izrazita protivnost, očita različitost; suprotnost, oprječnost, odudaranje.

2. Fonološka razlika između dviju uzastopnih glasovnih jedinica govornoga niza. To je odnos sintagmatskoga reda, koji treba lučiti od oprjeke (opozicije) kao odnosa paradigmatskoga reda, tj. odnosa među jedinicama koje se u istoj točki govornoga niza isključuju. Prirodni jezici teže tomu da se stvori maksimalan kontrast između uzastopnih glasovnih jedinica u govornome nizu, između vokala (koji sadrže čisti glas) i konsonanata (koji su popraćeni šumom). Govori se i o kontrastu između naglašenih i nenaglašenih slogova.

3. U stilistici, kontrast je osnova jezične izražajnosti na kojoj se temelji sustav stilskih figura, a posebno različite vrste antiteze. Poetika ističe da se kontrast može ostvarivati na razini glasova, jezika, motiva, likova, radnje te kao kompozicijsko načelo gradnje književnog djela.

Citiranje:

kontrast. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 5.12.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/kontrast>.