operator (kasnolat.: radnik, izvršitelj, od lat. operari: raditi, djelovati).
1. U matematici, matematička operacija i znak matematičke operacije nad matematičkim objektima (npr. funkcijama, matricama, vektorima) koji nisu brojevi. Npr. operator deriviranja d/dx pretvara funkciju f(x) u njezinu derivaciju f’(x); diferencijalni operator gradijenta djelovanjem na skalarnu funkciju f(x,y,z) daje vektor gradijenta koji pokazuje smjer najbrže promjene skalarne funkcije. (→ divergencija; gradijent; laplaceov operator; nabla operator; rotacija).
Linearni operator je funkcija A koja ima svojstvo linearnosti i homogenosti A(αa + βb) = αA(a) + βA(b) za bilo koje skalare α, β i vektore a, b konačnodimenzionalnoga vektorskoga prostora nad poljem npr. realnih ili kompleksnih brojeva.
2. U kvantnoj fizici, zadani skup matematičkih operacija množenja ili deriviranja koji primijenjen na valnu funkciju kvantnoga stanja daje vrijednost neke veličine u tome kvantnom stanju.
3. U biologiji → operon
