struka(e): lingvistika i filologija | medicina
ilustracija
PROTEZA, 1. ležište, 2. koljenski zglob, 3. stopalo
ilustracija
PROTEZA, zubna proteza, djelomična
ilustracija
PROTEZA, zubna proteza, potpuna

proteza (njem. Prothese ili franc. prothèse < grč. πρόσϑεσις: dodatak ili πρόϑεσις: predmetak).

1. U lingvistici, naziv za dodavanje fonema na početku riječi koje je obično uzrokovano fonotaktičkim pravilima nekoga jezika. Primjerice, u staroslavenskome (i drugim slav. jezicima) postojalo je fonotaktičko pravilo prema kojemu riječ nije mogla počinjati nekim samoglasnicima; zbog toga su praslav. riječima s početnim samoglasnicima sustavno dodavani protetski suglasnici j- i v-. Stoga praslavenski *on"ь »miris, vonj« dobiva protetsko v- (starosl. von"ь), a praslavenski *ěsti »jesti« dobiva protetsko j- (starosl. jasti).

2. Umjetni nadomjestak nedostajućih dijelova tijela, napose udova i zuba. Proteza okrajina funkcionalno i estetski nadomješta amputirani ud ili njegov dio. Postavlja se na ostatak uda (bataljak), koji mora biti stožasta oblika, dovoljne duljine, bezbolan, bez otekline, i kojemu ožiljak od operacije ne smije biti srastao s dubljim tkivom (napose ne s kosti). Ležište proteze mora potpuno odgovarati obliku bataljka (tzv. totalni kontakt). Proteza se najčešće izrađuje od plastičnoga materijala i drveta, a može imati metalna pojačanja. Proteza donjih udova mora omogućiti stajanje i hodanje. Proteza gornjih udova ne može posve zamijeniti funkciju ruke, pa se obično primjenjuje plastična kozmetička ruka s posebnom plastičnom rukavicom; postoje i mehaničke šake te električne, bioelektrične i pneumatske ruke. Za uspješnu uporabu proteze u svakodnevnom životu važna je sustavna rehabilitacija osoba nakon amputacije.

Zubna proteza umjetni je nadomjestak za zube i okolno tkivo kojemu je zadaća uspostava oralne funkcije i estetike. Sastoji se od osnovice, elemenata za retenciju (kvačice, priključci, upirači) i umjetnih zuba. Potpune (totalne) proteze nadomještaju sve zube u čeljusti, a djelomične (parcijalne) jedan ili više zuba i njihova okolna tkiva. Ovisno o materijalu od kojeg su izrađene, razlikuju se proteze od plastike (akrilatne proteze) i metalne proteze. Most ili fiksna zubna proteza nadomješta jedan ili više zuba, a čine ga krunice ili sidra te međučlanovi ili tijelo mosta. Cementom se trajno učvršćuje na nosače – izbrušene prirodne zube, korijene zuba ili zubne usatke (implantate). Izrađuje se od različitih materijala, najčešće kombinacije metala i akrilata ili keramike, a u novije doba kompozitnih ili keramičkih materijala (→ krunica, zubna). Imedijatne proteze izrađuju se na sadrenom modelu prije vađenja zuba koji će se njome nadomjestiti i koriste se neposredno nakon vađenja zuba. Proteze za hranjenje ili nepčani opturatori izrađuju se od akrilata za djecu s rascjepom usne i nepca; sprječavaju ulazak hrane u nosnu šupljinu, čime je takvoj djeci omogućeno sisanje i hranjenje. Maksilofacijalne proteze nadomještaju dijelove lica ili čeljusti uklonjene kirurškim zahvatom kod liječenja tumora, malformacija ili ozljeda.

Citiranje:

proteza. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 21.7.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/proteza>.