šafran (tur. şafran < arap. zafarān) (podlesak; Crocus), biljni rod jednosupnica s podzemnim gomoljem, s približno 65 do 80 vrsta iz por. perunika (Iridaceae), najveći broj kojih raste u Sredozemlju i Maloj Aziji. Iz gomolja izbijaju uski, travama slični listovi i po jedan ili nekoliko cvjetova sa šest obojenih listića ocvijeća, koji su u donjem dijelu srasli u dugu cijev, a u gornjem su dijelu ljevkasti ili zvonasti s rubom od slobodnih režnjeva. Imaju tri prašnika i podraslu plodnicu s dugim vratom s tri njuške. Plod je mnogosjemeni tobolac. Većina vrsta cvate u proljeće. Zbog cvjetova lijepih boja mnoge se vrste, odlike i križanci uzgajaju kao ukrasne biljke, npr. žuti šafran (C. flavus, C. aureus), zlatni šafran (C. chrysanthus), korzički šafran (C. corsicus), etrurski šafran (C. etruscus), carski šafran (C. imperati), sitni šafran (C. minimus) i dr. Posebno je zanimljiv pravi šafran (C. sativus), od čijih se mirisnih, intenzivno žutih do smeđastocrvenih, velikih perastih njuški dobiva droga (Flores Croci, Stigmata Croci). Sadrži glikozid protokrocin što se raspada u krocin i pikrokrocin koji daju poseban aromatski okus i ugodan miris. Već su ga stari Egipćani, Grci i Rimljani rabili kao začin i sredstvo za bojenje tekstila te kao žuti pigment za bojenje zidova. Poslije se rabio i kao lijek, a danas se najčešće upotrebljava kao začin. U Hrvatskoj raste oko 7 vrsta. Najpoznatiji su proljetni šafran (C. neapolitanus, C. vernus), česta biljka nizinskih i brdskih šuma i travnjaka, i bijeli šafran (C. albiflorus) u gorskim područjima.