struka(e): teorija književnosti | glazba

trubaduri (franc. troubadour < provansalski trobador, doslovce: pronalazač, od trobar: naći, nalaziti /pjesničke figure/), naziv za pet naraštaja pjesnika i glazbenika, djelatnih u Francuskoj južno od rijeke Loire od kraja XI. st. do kraja XIII st. Trubaduri su bili prvi stvaratelji i promicatelji svjetovne lirike i jednoglasnoga pjeva u srednjem vijeku, a pisali su na provansalskom, odn. okcitanskom jeziku (langue d’oc). Pokret je nastao pod utjecajem visokorazvijene arapske ljubavne lirike i kulta žene u maurskoj Španjolskoj, a središta su mu bila Poitiers, Toulouse i Marseille. Pojam trubadurstva društveno je vezan uz srednjovjekovno viteštvo, a uz plemiće njime su se bavili i pojedini klerici te instrumentalisti iz redova građanstva i seljaštva (žongleri). Trubaduri su pjesnički uobličili društveni koncept udvornosti (fin’amor ili amor cortés) kao aristokratski ideal s idealiziranom nedostižnom damom (Gospojom) u središtu pjesme. Prema formama trubadursko se pjesništvo dijeli na tipove litanija (chanson de geste, rotrouange i dr.), sekvenca (lai, estampida i dr.) i himana (balada, rondeau, virelai i dr.). Prema sadržaju dijeli se na šansone (ljubavna pjesma), albe (zornica), pastorele (pastourelle), križarske pjesme, sirventés (društvena, moralna i politička pjesma) i dr. Melodije odlikuje ritmička razvedenost, stilski su slične crkvenima i rabe isti tonalitetni sustav. Poznato je oko 450 imena trubadura, oko 2500 tekstova pjesama te oko 300 melodija. Najpoznatiji trubaduri bili su akvitanski vojvoda Guillaume de Poitiers (1071–1127), Jaufré Rudel (oko 1120–48), Marcabrun (oko 1110 – oko 1150), Bernart de Ventadorn (1130–95), Raimbaut de Vaqueiras (u. 1207), Arnaut Daniel (oko 1150 – oko 1200), Guiraut de Bornelh (oko 1160 – oko 1200), Bertrand de Born (oko 1140 – oko 1212), Folquet de Marseille (oko 1155–1231) i Guiraut Riquier (oko 1230 – nakon 1292). Trubadurska se poezija bila proširila na Španjolsku, Portugal i sjevernu Italiju, a prema nekim mišljenjima specifična verzija trubadurstva u hrvatskim primorskim krajevima bili su tzv. začinjavci, ali njihovi izvorni tekstovi i glazba nisu sačuvani.

Citiranje:

trubaduri. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 5.12.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/trubaduri>.