Car Emin, Viktor

ilustracija
CAR EMIN, Viktor

Car Emin, Viktor, hrvatski književnik i publicist (Kraj kraj Lovrana, 1. XI. 1870Opatija, 17. IV. 1963). Završio trojezičnu (hrvatsko-slovensko-talijansku) učiteljsku školu u Kopru. Bio je tajnik i organizator Družbe sv. Ćirila i Metoda za Istru. Učiteljevao u Sovinjaku, Lipi i Voloskom. Nakon 1900. posvetio se isključivo književnom radu.

U pripovijestima (Na uzburkanom moru, 1894; Novele I, II, III, 1906; Starci, 1917) te romanesknoj trilogiji: Pusto ognjište (1900), Usahlo vrelo (1904), Iza plime (1913) slika život malih ljudi Istre, more i život pomoraca s jakim rodoljubnim, etičkim i socijalnim nabojem, analizirajući sukobe unutar dvaju svjetova: staroga, tradicionalnoga, koji neizbježivo nestaje u promijenjenim društvenim odnosima s novim svijetom, punim poleta i planova za daljnji život. Dosljedan u domoljubnom osjećaju porobljene Istre, napisao je i svoje najbolje djelo, veliku romansiranu kroniku: Danuncijada (1946), opisujući događaje 1920-ih u Rijeci. Objavio je i dva povijesna romana: Pod sumnjom (1918), s tematikom iz dopreporodnih dana, i Presječeni puti (1938), u kojem opisuje Klis XVI. st. u borbi s Turcima. Napisao i nekoliko dramskih tekstova, od kojih mu je drama Zimsko sunce (1903), s domoljubnom motivikom (i opet iz Istre), ponajbolja. U svim svojim djelima ostao je vjeran tradicionalnoj realističkoj poetici i tematici, ali nerijetko i s romantičarskim stilskim postupcima.

Citiranje:
Car Emin, Viktor. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 21. 6. 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=10775>.