Casanova de Seingalt, Giovanni Giacomo

ilustracija
CASANOVA DE SEINGALT, Giovanni Giacomo

Casanova de Seingalt ([kasanɔ:'va de s63338ga'lt], udomaćeno [kazano:'va]), Giovanni Giacomo, talijanski pustolov i pisac (Venecija, 2. IV. 1725Dux, danas Duchcov, Češka, 4. VI. 1798). Darovit, šarolike naobrazbe koja je obuhvaćala antičku i novovjekovnu književnost, putovao je Europom, gdje je stekao povjerenje vladara i susretao se s intelektualcima (među ostalima i s R. Boškovićem), baveći se financijskim spletkama, diplomacijom i opsjenarstvom. U Francuskoj su ga 1750. optužili i zatvorili zbog bezbožnosti i magije; bježi i ostaje pod nadzorom svih policija. Vratio se u Veneciju, gdje ga inkvizicija utamničuje na 5 godina zbog »kabalizma, rozikrucijanstva i poticanja mladeži na razvrat«. Nakon 15 mjeseci bježi u Pariz, gdje organizira »lutriju u korist države«. God. 1760. samozvano se prozvao vitezom od Seingalta. God. 1767. doživio je izgon iz Francuske, a 1769. u zatvoru je u Barceloni. U domovinu se vratio 1774. kao povjerenik inkvizicije, no u knjižici Ni ljubavi ni žene (Né amori né donne, 1782) iznio je otkrića o mletačkom visokom društvu, pa je morao napustiti zavičaj. U Parizu je vodio rasprave s Voltaireom i s Rousseauom, u Beču je bio tajnik plemića Foscarinija, a pred kraj života knjižničar grofa Waldsteina u Češkoj. Za života je objavio mnogobrojna djela, među kojima su Pobijanje Povijesti mletačke vladavine Amelota de la Houssaye (Confutazione della Storia del governo veneto di Amelot de la Houssaye, 1769), Povijest prevrata u Poljskoj (Storia dei rivolgimenti di Polonia, 1774), nedovršen prijevod Ilijade u oktavama (1775), Povijest mojega bijega iz zatvora Mletačke Republike što ih zovu Piombi (Histoire de ma fuite des prisons de la République de Venise qu’on appelle les Plombs, 1787), utopije Icosaméron (1788). Njegova Sjećanja (Mémoires, 1791–98) pružaju društveni autoportret XVIII. stoljeća, bez moralnih predrasuda. Casanova je poslovičan primjer libertinca XVIII. stoljeća, ujedno i lik mnogih libreta i drama, primjerice H. von Hofmannstahla, A. Schnitzlera itd., a u XX. stoljeću i junak jednoga od najboljih Fellinijevih filmova.

Citiranje:
Casanova de Seingalt, Giovanni Giacomo. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 25. 9. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=10931>.