Casti [ka'sti], Giovanni Battista, talijanski pjesnik i libretist (Acquapendente, Viterbo, 29. VIII. 1724 – Pariz, 5. II. 1803). Opat, profesor, dvorski pjesnik u Firenci, Beču i Sankt Peterburgu, član rimske akademije Arkadije. Knjiga Galantne novele (Novelle galanti, 1804) priskrbljuje mu glas sablažnjiva pjesnika. U Rusiji je napisao junačko-komični Tatarski spjev (Poema tartaro, 1797), u kojem se ruga običajima i ustroju Rusije za Katarine II. Spjev Životinje koje govore (Gli animali parlanti, 1794–1801., objavljen 1802) satira je na Francusku revoluciju. Zanimaju ga suvremeni događaji u spisu Izvješće s mojega puta iz Venecije u Carigrad (Relazione d’un mio viaggio fatto da Venezia a Costantinopoli, 1802). Proslavio se kao autor libreta što su ih uglazbili Antonio Salieri i Giovanni Paisiello (Kralj Teodor u Veneciji – Il re Teodoro in Venezia; Trofonijeva spilja – La grotta di Trofonio; Prvo glazba, potom riječi – Prima la musica e poi le parole; Venera i Adon – Venere e Adone; Bijesni Orlando – Orlando furioso).
