STRUKE:

Chénier, André

ilustracija
CHÉNIER, André

Chénier [šen·jẹ'], André, francuski pjesnik (Carigrad, 29. X. 1762Pariz, 25. VII. 1794). Odgojen u duhu filozofa XVIII. st., Chénier je sa simpatijom dočekao Revoluciju i sudjelovao u osnutku Društva prijatelja konstitucije. Umjerenjak po pogledima, nije odobravao revolucionarne akcije jakobinaca. Objavljivao političke tekstove i pamflete u novinama (Moniteur i Journal de Paris). Za vrijeme procesa protiv Luja XVI. Chénier se zauzimao za njegovo oslobođenje, a u odi Charlotte Corday (1793) odao priznanje Maratovoj ubojici. Osumnjičen da održava veze s monarhistima i kuje urotu protiv Revolucije, uhićen je i giljotiniran. Za života objavio samo dvije pjesme (Jeu de Paume i Hymne à la France). U nedovršenim poemama L’Hermès i L’Amérique (1783) htio je dati svoje tumačenje o postanku svijeta i o razvoju društva, dok su u pjesmama napisanima u zatvoru (Mlada zarobljenica – Jeune captive, 1795) vidljivi tragovi Chénierove osobne tragedije. Nakon smrti objavljene su njegove Élégies i Bucoliques. Nadahnut grčkim i rimskim uzorima, nazivan posljednjim pjesnikom klasicizma i prvim romantičarom, Chénier je nastojao stare oblike dovesti u sklad s novom osjećajnošću. Slavljen od romantičara kao nevina žrtva, zatočenik slobode i pjesnik koji svojim djelom otvara nove vidokruge, Chénier je nakon smrti stekao slavu i izvan Francuske, pa mu je jednu pjesmu posvetio A. S. Puškin, a U. Giordano skladao je operu Andréa Chénier prema libretu Luigia Illica. Mnogobrojne Chénierove pjesme prvi je put objavio 1819. H. de Latouche pod naslovom Sveukupna djela (Oeuvres complètes).

Citiranje:
Chénier, André. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 12. 4. 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=11559>.