Chopin, Frédéric François

ilustracija
CHOPIN, Frédéric François
ilustracija1ilustracija2

Chopin [šɔp63338'], Frédéric François (polj. Fryderyk Franciszek), poljski skladatelj i pijanist (Żelazowa Wola kraj Varšave, 22. II. ili 1. III. 1810Pariz, 17. X. 1849). Zabilježen u povijesti glazbe kao jedan od rijetkih skladatelja čiji je opus gotovo u cijelosti posvećen samo jednom instrumentu – glasoviru. Nijedan skladatelj romantizma osim F. Liszta nije tako u potpunosti osjećao glasovir, niti mislio tako pijanistički kao Chopin.

S glasovirom se susreo još u dječačkoj dobi. Prvi učitelj bio mu je Adalbert Żywny. Kada mu je bilo osam godina, održao prvi pijanistički koncert u Varšavi i započeo se baviti skladanjem. Od 1826. do 1829. studirao na Varšavskom konzervatoriju (harmonija i kontrapunkt), a po završetku studija 1829. predstavio se u Beču kao pijanist. Godinu dana poslije priredio je u Varšavi oproštajni koncert i uoči revolucije zauvijek napustio Poljsku. Kraće vrijeme boravio u Beču, posjećivao München i Stuttgart, a od rujna 1831. nastanio se u Parizu, koji postaje njegovim stalnim boravištem. Za pariških godina kretao se u odabranim aristokratskim i umjetničkim krugovima, upoznao Balzaca i Heinea, prijateljevao s Lisztom, Hillerom, Mendelssohnom, Berliozom, Kalkbrennerom, Delacroixom… Poučavao glasovir, povremeno nastupao kao pijanist i potvrdio se kao skladatelj. Divili su mu se mnogi glazbenici, među inima i R. Schumann, koji će već nakon prvoga susreta sa Chopinovom mladenačkom glazbom napisati svoju znamenitu rečenicu: »Kape dolje, gospodo, evo genija!« Kao lirska, duboko introvertirana narav, Chopin je u svojem osobnom životu ostao neshvaćen i osamljen. God. 1836. Liszt ga je upoznao sa spisateljicom G. Sand i ta će veza obilježiti njegov život idućih desetak godina. Svoje već tada narušeno zdravlje Chopin još pogoršava iscrpljujućim skladanjem. Premda genijalni improvizator, skladao je teško i mučno, a svaki notni zapis podvrgavao dugomu, minucioznom cizeliranju. Umro je u Parizu, pokopan je na groblju Père-Lachaise, a urna s njegovim srcem vraćena je u Poljsku, gdje se čuva u crkvi Sv. križa u Varšavi.

Chopin je nazvan »pjesnikom glasovira«. Cijeli njegov opus pisan je za glasovir solo, s iznimkom dvaju koncerata za glasovir i orkestar, kao i nekoliko komornih ostvarenja, među kojima se ističu sonata za violončelo i glasovir te 19 popijevaka na ljubavnu i domoljubnu poeziju poljskog pjesnika. Chopin je bio lirik i minijaturist naklonjen malim oblicima. Svoju ljubav prema Poljskoj zabilježio je i u 57 mazurki i 16 poloneza. Za glasovir je još skladao 21 nokturno, 19 valcera, četiri impromptua, četiri balade, fantaziju u f-molu, ciklus od 24 preludija op. 28, tri sonate (C-dur, b-mol i h-mol) te 24 etide, sklopljene u opusima 10 i 25. Kao skladatelj Chopin je bio novator na području harmonije, odlikovao se specifičnošću glasovirskoga sloga, a njegova jedinstvena umjetnost ima neke prepoznatljive značajke: otmjeno suzdržanu osjećajnost i eleganciju izraza, što ju čini bliskom klasičnoj pročišćenosti i prozračnosti Mozartove glazbe. Tehnička zahtjevnost njegovih djela obilježila je novo poglavlje u povijesti pijanizma.

Citiranje:
Chopin, Frédéric François. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 7. 5. 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=11684>.