Cithara octochorda [ci'tara okto:ko'rda], najpoznatiji i najopsežniji stariji hrvatski tiskani zbornik crkvenih pjesama na latinskome i hrvatskome. Objavljen je u tri izdanja, u Beču (1701., 1723) i Zagrebu (1757). Pretpostavlja se da je prva dva izdanja priredio zagrebački kanonik T. Kovačević, a treće M. Šilobod-Bolšić. Cithara octochorda podijeljena je na osam dijelova, prema crkvenoj godini i starome zagrebačkom obredu, a svaki dio sadrži latinsku i hrvatsku misu te pobožne pjesme. Tekstovi i napjevi, često primjerne ljepote i izražajnosti, kompilirani su iz starijih izvora (liturgijske knjige, Sv. Evangeliomi N. Krajačevića, Pavlinski zbornik i dr.) ili su izvorno narodni. Od XIX. stoljeća do danas trajno su nadahnuće mnogim hrvatskim skladateljima umjetničke glazbe (V. Kolander, Vj. Novak, F. Dugan i dr.).
