Cividale del Friuli [čivida:'le ~ fri·u:'li] (slovenski Čedad [čeda'd]), grad u Furlaniji-Julijskoj krajini, 16 km istočno od Udina, sjeverna Italija; 10 875 st. (2021). Leži uz gornji tok rijeke Natisone, podno Julijskih Alpa (Matajur, 1641 m), u blizini granice sa Slovenijom. Industrija alkoholnih pića. Među rijetkim očuvanim rimskim i langobardskim arheološkim ostatcima posebice se ističe tzv. Tempietto longobardo, oratorij uršulinskoga (isprva benediktinskoga) samostana Santa Maria in Valle (VIII. st.), s bogatom štuko dekoracijom iz razdoblja VIII–IX. st. (uvršten na UNESCO-ov popis svjetske kulturne baštine 2011., kao najvrjedniji primjerak očuvane langobardske umjetnosti) i Kalistova krstionica (VIII. st.), pohranjena u katedralnoj riznici. U srednjovjekovnoj su gradskoj jezgri katedrala (izgrađena 1458. kao trobrodna gotička dvoranska crkva, renesansno pročelje izveo je 1502. Tullio Lombardo), gotička gradska vijećnica (XVI. st.), kameni most (XV. st.), mnogobrojne patricijske palače (XV–XVIII. st.). U Pretorijanskoj palači iz XVI. st. smješten je Nacionalni arheološki muzej u kojem se, uz umjetničke predmete iz rimskoga, bizantskog i karolinškog zlatarstva, čuva glasoviti evanđelistar iz V. ili VI. st. (Čedadsko evanđelje), na prvim stranicama kojega se među zapisima o uglednim hodočasnicima od VIII. do X. st. spominju hrvatski knezovi Trpimir, Branimir i Braslav s članovima obitelji. – U antičko doba rimska kolonija Forum Iulii. Od 568. sjedište langobardskoga vojvodstva. U VIII. st. preneseno je u Cividale del Friuli sjedište akvilejskoga patrijarha, a Lotar I. ondje je 825. osnovao visoku školu za Venetsku pokrajinu i Ilirik. Od 1420. do 1797. grad je bio pod Mletačkom Republikom, a zatim – uz prekid 1805–13., kada je bio pod Francuzima – pod habsburškom vlašću do 1866., kada je pripao Italiji.
