Couperin [kupʀ'], François (zvan Couperin le Grand), francuski skladatelj, čembalist i orguljaš (Pariz, 10. XI. 1668 – Pariz, 12. IX. 1733). Skladateljsku karijeru počeo 1690. s 2 orguljske mise a nastavio triosonatama u Corellijevoj tradiciji. Djelovao je kao orguljaš u pariškoj crkvi St. Gervais, kao dvorski orguljaš i čembalist (gdje ga je naslijedila mlađa kći) te podučavatelj prijestolonasljednika i aristokratske djece. Popularan u aristokratskim krugovima; njegove skladbe i njihove preradbe izvodile su se diljem zemlje, a drugi su mu autori posvećivali svoja djela. Pedagoška iskustva zabilježio je u instruktivnim djelima za čembalo, a inovacije njegove izvodilačke tehnike preuzeli su mnogi vrsni skladatelji njegova doba (npr. J. S. Bach). Skladao manji broj crkvenih djela, a poslije instrumentalnu glazbu – komornu i skladbe za čembalo. Odgojen je na francuskoj glazbemoj tradiciji, koju nastavlja i razvija u programnim skladbama za taj instrument. Međutim, upio je i elemente talijanskog stila, koje osobito očituje u triosonatama. Zrela djela odlikuju se stapanjem obaju stilova u bogatoj ornamentaciji, sočnoj harmoniji i živahnoj ritmici (npr. u Apoteozama za Corellija i Lullyja). Središte su njegova skladateljskog rada 27 suita (ordres), sastavljenih od 4 do 22 stavka, koji uglavnom nose programne naslove kao npr. Tajnovite barikade, Sestra Monika, Zaljubljeni slavuj (Les Baricades Mystérieuses, Sœur Monique, Le Rossignol en amour) itd.