struka(e): biologija | film
Cousteau, Jacques
francuski istraživač, oceanograf i filmski redatelj
Rođen(a): Saint-André-de-Cubzac, Gironde, 11. VI. 1910.
Umr(la)o: Pariz, 25. VI. 1997.
ilustracija
COUSTEAU, Jacques-Yves

Cousteau [kustọ'], Jacques (puno ime Jacques-Yves), francuski istraživač, oceanograf i filmski redatelj (Saint-André-de-Cubzac, Gironde, 11. VI. 1910Pariz, 25. VI. 1997). Diplomirao je 1933. na Pomorskoj akademiji u Lanvéoc-Poulmicu. S Émileom Gagnanom konstruirao je 1942–43. ronilački aparat, tzv. vodena pluća (akvalung ili SCUBA), a nakon II. svjetskog rata vodio posebne ronilačke skupine u francuskoj mornarici (istraživanje podmorja, tehnički pokusi, razminiranje podmorja). Konstruirao je male podmornice, plutajuće postaje i podvodne nastambe za dulji boravak pod morem, kao i filmsku kameru i električne svjetiljke za podvodno snimanje. Ravnatelj Oceanografskog muzeja Monaca 1957–88; od 1988. član Francuske akademije. Od 1974. vodio je neprofitnu organizaciju Cousteauovo društvo (The Cousteau Society; u Francuskoj od 1981. Équipe Cousteau), posvećenu zaštiti mora.

Cousteau je prve podmorske filmove i fotografije snimio 1943., a od 1948. posvetio se morskim i oceanskim putovanjima uz fotografska i filmska podvodna snimanja, baveći se podmorskom arheologijom i biologijom mora, od 1950. kao vlasnik istraživačkog broda Calypso (od 1985. broda Alcyone). Svjetsku je slavu kao popularizator oceanografije, zaštite mora te ronjenja stekao kao zvijezda vlastitih filmova i TV emisija, počev od dugometražnoga dokumentarnog filma Svijet tišine (Le Monde du silence, u korežiji s Louisom Malleom, 1956), prvoga koji je širokoj javnosti predstavio podmorske snimke u boji, nagrađenoga Zlatnom palmom na Canneskom festivalu i Oscarom za dokumentarni film; istoimena knjiga iz 1953., napisana u suradnji s Frédéricom Dumasom i opremljena podmorskim fotografijama, opisuje Cousteauovu karijeru od početaka zanimanja za podmorje do prvih oceanskih putovanja. Režirao je još dva dugometražna dokumentarna filma: Svijet bez sunca (Le Monde sans soleil, 1964), o eksperimentalnom projektu života u kupoli pod morem, također nagrađen Oscarom za dokumentarni film, i Putovanje na kraj svijeta (Voyage au bout du monde, u korežiji sa sinom Philippeom Cousteauom i redateljem Marshallom Flaumom, 1976), o četveromjesečnoj ekspediciji na Antarktiku. Njegova su mnogobrojna istraživačka putovanja od 1966. do sredine 1990-ih pratile dokumentarne TV serije Podmorski svijet Jacquesa Cousteaua (The Undersea World of Jacques Cousteau, 1966–76), Cousteauova odiseja (The Cousteau Odyssey, 1977–82), Amazona (Amazon, 1982–84) i Cousteauovo ponovno otkriće svijeta (Cousteau’s Rediscovery of the World, I–III, 1985–97). Osim oko 120 dokumentarnih TV filmova pod njegovim je imenom objavljeno 50-ak knjiga znanstvenopopularizacijske naravi (npr. enciklopedijsko izdanje u 21 svesku Svijet oceana Jacquesa CousteauaThe Ocean World of Jacques Cousteau, 1973–78). Kao medijska ličnost upisan u kulturno pamćenje druge polovice XX. st. i u javnoj imaginaciji – unatoč kontroverzama o nebrizi za ekosustav tijekom prvih ekspedicija – neraskidivo vezan uz ocean i more, »kapetan Cousteau« i brod Calypso često su tematizirani u popularnoj kulturi.

Citiranje:

Cousteau, Jacques. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 19.4.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/cousteau-jacques>.