Crispi [kri'spi], Francesco, talijanski državnik (Ribera, 4. X. 1819 – Napulj, 11. VIII. 1901). Kada je izbila revolucija u Palermu (1848), prešao je na Siciliju da bi radio na izbacivanju Burbonaca. Nakon neuspjeha otišao je u emigraciju (1849). Napustivši Pijemont 1853., živio je na Malti, u Parizu i Londonu, gdje se upoznao s G. Mazzinijem. Vratio se na Siciliju (1859) kao republikanac, a 1860. sudjelovao u ekspediciji Garibaldijevih »Tisuću«. Ušao u talijanski parlament 1861. kao član krajnje ljevice, zastupajući program republikanaca, ali je 1864. pristao uz monarhiju. Kada su ljevičari sastavili vladu, Crispi je izabran za predsjednika parlamenta (1876). Predsjednik vlade 1887–91. i 1893–96., kada je istodobno bio i ministar unutarnjih i vanjskih poslova. Radio je na učvršćenju položaja Italije u Trojnom savezu, na suzbijanju Francuske u Africi, na prodoru talijanskih interesa u Eritreji 1890.
