Crnković, Zlatko, hrvatski glumac (Kastav, 27. V. 1936 – Zagreb, 14. II. 2012). Diplomirao je 1959. glumu na Akademiji za kazališnu umjetnost (danas Akademija dramske umjetnosti) u Zagrebu, gdje je od 1959. predavao scenski govor (od 1989. redoviti profesor), a scenski je govor predavao i na Filozofskom fakultetu u Zagrebu te na Umjetničkoj akademiji u Splitu. God. 1958–89. bio je stalni član Drame zagrebačkoga HNK-a, gdje se isticao u ulogama klasičnog repertoara: kao Križovec (Miroslav Krleža, U agoniji, 1969), Aurel (M. Krleža, Leda, 1972), Ponza (Luigi Pirandello, Tako je (ako vam se čini), 1975), Don Fernando (Ranko Marinković, Kiklop, 1976., u režiji Koste Spaića), Kristijan (M. Krleža, Golgota, 1978), Dundo Maroje (Marin Držić, 1981., u režiji Ivice Kunčevića). Nastupao je i u drugim zagrebačkim kazalištima (npr. u Teatru &TD, gdje se 1971. istaknuo kao Škunca u praizvedbi Predstavi Hamleta u selu Mrduša Donja Ive Brešana u režiji Božidara Violića), na ljetnim festivalima (prije svega na Dubrovačkim ljetnim igrama), u TV serijama i na filmu (Opasni put, Mate Relja, 1963; Timon, Tomislav Radić, 1973; Vila Orhideja, Krešo Golik, 1988; Luka, T. Radić, 1992; Tu, Zrinko Ogresta, 2003., Zlatna arena za glavnu mušku ulogu). Artikulirana i duboka glasa (bariton), izvodio je i režirao mnogobrojne recitale, nastupio u stotinjak radiodrama te bio narator u dokumentarnim filmovima, kao i u crtanoj seriji Profesor Baltazar (1967–71). Dobitnik je Nagrade »Vladimir Nazor« za životno djelo 2008.