struka(e):
Alecsandri, Vasile
rumunjski književnik, političar i diplomat
Rođen(a): Bacău, 14. VI. 1821.
Umr(la)o: Mirceşti, 22. VIII. 1890.

Alecsandri [aleksandri'], Vasile, rumunjski književnik, političar i diplomat (Bacău, 14. VI. 1821Mirceşti, 22. VIII. 1890). Jedan od vođa revolucije 1848. u Moldaviji, istaknuti borac za ujedinjenje rumunjskih kneževina. Središnji predstavnik rumunjske književnosti od 1840-ih do 1860-ih. Njegovo svestrano književno djelo (komedija i drama, lirska poezija i pjesničke legende, folklor, pripovijetka i putopis) predstavlja most između stare rumunjske književnosti i djelâ velikih pjesnika i pisaca druge polovice XIX. st. Istančanim osjećajem za jezik i stil pridonio je ustaljivanju i nijansiranju jezika rumunjske književnosti i bitno ga obogatio. Kao ravnatelj kazališta u Iaşiu trudio se da stvori repertoar na rumunjskome jeziku. Napisao je mnogobrojne uspjele satirične farse i komedije o rumunjskome društvu njegova doba, a (umjetnički) najzreliji su mu povijesni komadi Despot (Despot-Vodă, 1879) i Izvor Blandusia (Fântâna Blandusiei, 1884). Njegova se lirska poezija ističe tečnošću stiha i majstorskom versifikacijom, ali i iskrenim nadahnućem; najvažnije su mu zbirke Doine i đurđice (Doine şi lăcrimioare, 1853), Biseri (Mărgăritarele, 1863) te osobito Pasteli (Pastelurile, 1868–69). Domoljubna poezija – Crveni gaj (Dumbrava roşie, 1872), Legende (Legendele, 1872–76), Naši vojnici (Ostaşii noştri, 1878) – unatoč patetici i retoričnosti, uživala je veliku popularnost. Pisao je i prozna djela: satiričnu pripovijetku Povijest zlatnika i novčića (Istoria unui galbăn şi a unei parale, 1844); putopis Šetnja po planinama (O plimbare în munţi, 1844) i Putovanje u Afriku (Călătorie în Africa, 1874). Prikupio i 1852. objavio 2 sveska rumunjskih narodnih pjesama (potpuno izdanje 1866).

Citiranje:

Alecsandri, Vasile. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/alecsandri-vasile>.