Dis Pater (skraćeno Dis), u rimskoj mitologiji, bog podzemnoga svijeta i mrtvih, izjednačen s Plutonom, preuzetim iz grčke mitologije nakon što je Plut već bio poistovjećen s Hadom. Ime (latinski »bogati otac« ili možda »božanski otac«) nastalo je kontrakcijom pridjeva dives (bogat), vjerojatno iskrivljenjem od divus (božanski), i imenice pater (otac). Srodan je etrursko-rimskomu Orku, etrurskomu demonu smrti Charunu (koji je i sam inačica grčkoga Harona) te etrursko-italskomu bogu podzemlja Śuri (»crn«), latiniziranomu kao Soranus, a vezivao se i uz, u rimskom tumačenju, keltskoga gromovnika Taranisa. Njegovo se ime učestalo rabilo u rimskom pjesništvu kao metafora za smrt. Prema mitskoj predaji o zakopanom Disovu oltaru na Tarentumu, kako ju prenose Spomena vrijedna djela i izreke Valerija Maksima, uz kult Disa i njegove supruge Prozerpine vezan je nastanak rimske stoljetne svetkovine (ludi saeculares, izvorno ludi Tarentini), koje je izvedba potvrđena najranije 249. pr. Kr., a zajedničko slavljenje Disova i Prozerpinina kulta u žrtvenoj gozbi (→ lektisternij) upućuje na njegovo grčko podrijetlo. U Danteovu Paklu podzemni ozidani grad, koji obuhvaća šesti, sedmi, osmi i deveti krug donjega pakla i okružen je rijekom Stiksom, nazvan je Dis, po uzoru na šestu knjigu Vergilijeve Eneide.
