Aleksije I. Komnen (grč. Ἀλέξıος Κομνηνός, Aléksios Komnēnós), bizantski car od 1081 (Carigrad, 1048 – Carigrad, 15. VIII. 1118). Utemeljitelj dinastije Komnena. Spasio državu od rasula koje je nastalo vladavinom civilnog plemstva (dao se proglasiti carem u Trakiji pa u Carigradu, 1081), zatim ju je povećao i reorganizirao. Uz pomoć Venecije suzbio Normane Roberta Guiscarda, koji su zauzeli Drač (1081) i prodrli u Tesaliju, a uz pomoć Kumana kod Leburniona (1091) porazio Pečenege, koji su ugrožavali Carigrad. S raškim županom Vukanom ratovao (1094) bez uspjeha. U I. križarskom ratu (1096) križari su mu ustupili Nikeju, a sam je zauzeo niz gradova, kao i zapadni dio Male Azije (egejsku obalu i Kilikiju). Zbog velikih povlastica što ih je dao Veneciji (1081) i Genovi (1111) bizantska je trgovina postala ovisna o strancima. Reorganizirao vojsku i financije. Veleposjedu – proniji – dao je vojni karakter, nametnuvši pronijarima posebnu obvezu stvaranja nove domaće vojske.