Došen, Vid

Došen, Vid, hrvatski književnik (Tribanj podno Velebita, 1719. ili 1720 – Dubovik kraj Broda na Savi, 6. IV. 1778). Zaređen je vjerojatno 1744. i otada je služio po župama Ninske biskupije. Uz svećenički poziv, školovao se u Križevcima i u Zagrebu, gdje je slušao filozofiju i kanonsko pravo, te u Grazu. Nakon svršetka školovanja 1754. prešao je u Zagrebačku biskupiju. Isprva je bio kapelan u Požegi, zatim upravitelj župe i župnik u Duboviku, gdje se posvetio prosvjetiteljskomu radu. Od 1769. predavao moralku i upravljao Akademijom u Požegi, a nakon njezina ukinuća i gašenja studija 1776. vratio se u Dubovik. Došen je u duhu prosvjetiteljske matrice sastavio svoja dva glavna pjesnička epska teksta. Jéka planine, koja na pisme Satira i Tamburaša slavonskoga odjekuje i odgovara (anonimno, 1767), sastavljena u 1968 osmeraca kao odgovor u povodu napada anonimna autora na Relkovićeva Satira, svojevrstan je pregled onodobne recepcije toga djela. U pučko-prosvjetiteljskom epu Aždaja sedmoglava bojnim kopjem udarena i nagrđena (1768) u 18 216 osmeraca obrađuje temu iz kršćanskog morala o sedam smrtnih grijeha primijenivši ju na stanja iz svakodnevnoga narodnog života u Slavoniji.