Drohobeczky (hrv. izgovor [drohobe'cki]), Julije, križevački biskup, politički i kulturni djelatnik (Gany kraj Užgoroda, Ukrajina, 5. XI. 1853 – Strmac Pribićki kraj Krašića, 11. II. 1934). Podrijetlom Rusin, za svećenika zaređen 1870., potom radio u biskupskoj kancelariji u Ungváru (Užgorod) te bio profesor i ravnatelj učiteljske škole. Križevačkim biskupom imenovan 1891., a zaređen i ustoličen 1892. Protiv njegova imenovanja bio je dio političara oko Obzora. Njegova vizitacija vjernika u Dalmaciji, Žumberku, Slavoniji, Srijemu (1895) izazvala je žestoke reakcije pravoslavnih Srba, koji su ga optuživali za unijaćenje. God. 1895–97. obnovio križevačku katedralu, utemeljio internat za siromašnu mladež Julianum. Osnovao je dušobrižničke centre za Ukrajince u Srijemu, Slavoniji, Podravini i Baniji te internat u Križevcima za siromašnu mladež iz Dalmatinske zagore i Žumberka. Zauzimao se za podizanje glazbene kulture, napose crkvenoslavenskog pjevanja u Hrvatskoj, i bio predsjednik Hrvatskoga glazbenog zavoda 1893–1919. U predstavci papi Leonu XIII. zagovarao uvođenje živoga narodnog jezika u liturgiju Grkokatoličke crkve. Pravoslavni hijerarsi zamjerali su mu zauzimanje za Grkokatoličku crkvu, a dobre odnose s Katoličkom crkvom pomutilo je tzv. ricmanjsko pitanje. Uz hrvatsko-srpsku koaliciju pristajao je 1906., ali je 1907. bio izbačen. God. 1917. bio je svrgnut s biskupskoga položaja, pa je otada živio u Strmcu Pribićkom kao naslovni plibotenski biskup.
