struka(e):
Du Cange, Charles du Fresne
francuski povjesničar i leksikograf
Rođen(a): Amiens, 18. XII. 1610.
Umr(la)o: Pariz, 23. X. 1688.
ilustracija
DU CANGE, Charles du Fresne

Du Cange [dykᾶ':ž], Charles du Fresne, francuski povjesničar i leksikograf (Amiens, 18. XII. 1610Pariz, 23. X. 1688). Bizantolog, jedan od najvećih erudita XVII. st. Prvu izobrazbu stekao u isusovačkom odgojnom zavodu u Amiensu, potom studirao pravo u Orléansu i kratko vrijeme bio pravni zastupnik u pariškom parlamentu. Uskoro je, razočaran, napustio pravnički poziv i vratio se u Amiens, gdje je, naslijedivši oca u službi, 1645–68. radio kao gradski rizničar. Zbog epidemije kuge napustio je s mnogobrojnom obitelji Amiens 1668. i nastanio se u Parizu, pa je tada započelo plodno razdoblje njegova znanstvenog djelovanja. Područje njegova zanimanja obuhvaća povijest, filologiju, topografiju i numizmatiku. Proučavao je srednjovjekovne latinske i grčke povijesne izvore, a svoje je zanimanje poglavito usmjerio na proučavanje bizantske povijesti. Od 1657., kada je objavio svoje prvo djelo Povijest Carstva u Carigradu pod francuskim carevima (Histoire de l’empire de Constantinople sous les empereurs français), napisao je više djela. Njegovo kapitalno djelo Povijest Bizanta razjašnjena dvostrukim bilješkama (Historia Byzantina duplici commentario illustrata, I–II, 1680) do danas je zadržalo svoju vrijednost, a sastavljeno je od dvaju opsežnih radova: u jednom je opisano topografsko istraživanje o bizantskoj prijestolnici Kršćanski Carigrad (Constantinopolis christiana), a u drugom, O bizantskim obiteljima (De familiis byzantinis), donose se rezultati genealoških istraživanja o bizantskim vladarskim dinastijama od Konstantina I. Velikoga do Konstantina XI. Paleologa, o znamenitim bizantskim obiteljima te o zapadnim dinastijama s kojima su bizantski vladari stupali u rodbinske veze. Za nas su dragocjeni podatci koji se odnose na dalmatinske i hrvatske srednjovjekovne obitelji. Genealoški podatci o južnoslavenskim dinastijama poslužili su mu kao podloga za djelo Stari i novi Ilirik ili Povijest kraljevstva Dalmacije, Hrvatske, Slavonije, Bosne, Srbije i Bugarske (Illyricum vetus et novum, sive Historia regnorum Dalmatiae, Croatiae, Slavoniae, Bosniae, Serviae atque Bulgariae, 1746). Proučavajući bizantsku izvornu građu priredio je kritička izdanja djela I. Kinama (1670), Ivana Zonare (1687) i Uskršnju kroniku (1688) te napisao vrijedne komentare uz djela A. Komnene, N. Brijenija i N. Gregore, koje je izdao Pierre Poussine. Kao vrstan poznavatelj bizantskih i zapadnih izvora, izradio je svoje čuvene rječnike srednjovjekovnog latinskog i grčkog jezika: Rječnik prema piscima srednjovjekovne i kasnije latinštine (Glossarium ad scriptores mediae et infimae latinitatis, I–III, 1678) i Rječnik prema piscima srednjovjekovnog i kasnijega grčkog jezika (Glossarium ad scriptores mediae et infimae graecitatis, I–II, 1688). Njegov latinski rječnik poslije je više puta izdavan i proširivan pa i danas ima vrijednost jednog od najboljih djela povjesničarske erudicije.

Citiranje:

Du Cange, Charles du Fresne. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/du-cange-charles-du-fresne>.