Dulić, Vlatko, hrvatski glumac (Subotica, Srbija, 20. IV. 1943 – Zagreb, 20. XI. 2015). Diplomirao 1970. glumu na Akademiji za kazalište, film i televiziju (danas Akademija dramske umjetnosti) u Zagrebu. Angažiran u Gradskom dramskom kazalištu »Gavella« 1970–81; kao slobodni umjetnik nastupao u Teatru u gostima, Teatru &TD, Satiričkom kazalištu »Kerempuh«, Zagrebačkom gradskom kazalištu »Komedija«, Glumačkoj družini Histrion, HNK-u u Varaždinu, Dubrovačkim ljetnim igrama i dr. Karakterni glumac, tumačio uloge iz klasičnog i suvremenog repertoara: Pjevač (Peter Weiss, Hölderlin), Lenbach (Miroslav Krleža, U agoniji), Malvolio (William Shakespeare, Na Tri kralja), Franz Moor (Friedrich Schiller, Razbojnici), Pukovnik (Peter Shaffer, Crna komedija). Nastupao je u televizijskim dramama i filmovima, među kojima se ističu uloge u filmovima Vanče Kljakovića (Usporeno kretanje, 1979), Zorana Tadića (San o ruži, 1986; Orao, 1990; Treća žena, 1997), Živorada Tomića (Diploma za smrt, 1989) i Vinka Brešana (Kako je počeo rat na mome otoku, 1996). Okušao se i kao kazališni redatelj (Nenad Stazić, Domovnica d.o.o., Ratni profiteri u Hrvata, Vježbanje demokracije; Nino Škrabe, Za kunu nade; Fadil Hadžić, Ministrov sin, i dr.).
