Đaković, Đuro, hrvatski političar, sindikalni i komunalni čelnik (Brodski Varoš, Slavonski Brod, 30. XI. 1886 – Oštri vrh kraj Sv. Duha, Slovenija, 25. IV. 1929). Član Socijaldemokratske stranke BiH od njezina osnutka 1909. Istupao protiv rata 1914. i kao izdajica osuđen na smrt. Pomilovan i oslobođen 1917. Sudionik Kongresa ujedinjenja SRPJ (k) 1919., a na II. kongresu KPJ (1920) izabran za člana Centralnoga partijskog vijeća. Na izborima za Ustavotvornu skupštinu Kraljevstva SHS 28. XI. 1920. izabran za poslanika na komunističkoj listi. U Moskvi sudjelovao 1921. na III. kongresu Kominterne i I. kongresu Crvene sindikalne internacionale. Kada se vratio u Kraljevinu SHS, uhićen je i zatvoren. Nakon izdržane kazne uključen je u rad sarajevskoga oblasnog sekretarijata KPJ. Od 1923. interniran u rodnom mjestu. U kolovozu 1927. dolazi u Zagreb i postaje tajnik (sekretar) oblasnog odbora Saveza radnika metalne industrije i obrta. Potkraj 1927. KPJ ga je uputio u Moskvu na Međunarodnu lenjinsku školu. U lipnju 1928. dolazi ponovno na ilegalni rad u Zagreb. Na dužnost organizacijskoga sekretara CK KPJ izabran je i na IV. kongresu KPJ u studenome 1928. U uvjetima šestosiječanjskoga režima radi u Hrvatskoj na obnovi ilegalnih partijskih organizacija. Uhićen je 20. IV. 1929., a zatim policijski sproveden prema Mariboru i ubijen na jugoslavensko-austrijskoj granici u policijski insceniranu pokušaju bijega.
