Ezzelino da Romano [ec:eli:'no ~ roma:'no], vođa talijanskih gibelina (Onara, danas kraj Tombola, 25. IV. 1194 – Soncino kraj Cremone, 1. X. 1259). Pomagao je rimsko-njemačkom caru Fridriku II. koji mu je 1238. dao kćer Selvaggiu za ženu. Kao sposoban vojskovođa i uspješan intrigant, proširio je vlast nad Veronom, Bassanom 1232., Vicenzom 1236., Padovom i Trevisom 1236–37., a povremeno i nad drugim područjima. Pomagao je caru Fridriku II. u borbi protiv papinstva pa ga je papa Grgur IX. ekskomunicirao 1239., a papa Aleksandar IV. objavio je 1256. protiv Ezzelina križarski rat. Pri pokušaju zauzimanja Milana (1259) ranjen; umro u zarobljeništvu. Okrutnost njegove vladavine postala je legendarna, a Dante ga spominje u Paklu.
