Fénelon [fenəl'], François de Salignac de la Mothe, francuski pedagoški pisac i teolog (Fénelon, Périgord, 6. VIII. 1651 – Cambrai, 7. I. 1715). Posredovanjem Madame de Maintenon primljen je 1689. na dvor Luja XIV. i imenovan mentorom kraljevu unuku, burgundskomu vojvodi. U svojem pedagoškom djelu Traktat o odgoju djevojaka (Traité de l’éducation des filles, 1687) Fénelon je definirao odgoj kao smišljeno i oprezno razvijanje prirođenih sposobnosti, pri kojem je podjednako važno primijeniti načelo autoriteta i kriterij slobode. Izabran u Akademiju (1693), Fénelon joj je uputio svoje čuveno Pismo Akademiji u kojem se bavi pitanjem gramatike, govorništva, pjesništva i povijesti (Lettre à l’Académie, réflexions particulières sur la grammaire, la rhétorique, la poétique et l’historie, 1714). Nakon Boileauova djela Pjesničko umijeće (Art poétique), to je najznatnija rasprava s područja poetike u Europi onoga doba, u kojoj se promiče ugledanje u klasiku, ali i neposrednost i sloboda književnog izražavanja. Od 1695. Fénelon je bio nadbiskup u gradu Cambraiu. Kao branitelj vizionarke Madame Guyon i njezine mistično-kvijetističke doktrine, došao je u sukob s J. B. Bossuetom, Vatikanom i dvorom. Njegova knjiga Tumačenje mudrih svetačkih izreka (Explication des maximes des saints, 1697) stavljena je na zahtjev Luja XIV. na indeks, a Fénelon je prognan u svoju dijecezu i lišen svih stečenih beneficija. Bijes dvora podjario je i didaktični roman (objavljen tajno 1699) Telemahove pustolovine (Les Aventures de Télémaque) u kojem je Fénelon htio burgundskomu vojvodi (za kojega se očekivalo da će naslijediti Luja XIV.) izložiti svoje političke nazore, osobito svoje poglede na uloge i dužnosti vladara. Zagovarajući ideju mirotvorstva, snošljivosti i opće zakonitosti, osuđujući despotizam, tražeći ograničenje apsolutne monarhije putem narodnog predstavništva i ističući značenje poljoprivrede kao temelja nacionalnoga gospodarstva, Fénelon je u tom djelu predvidio mnoge reformne teorije XVIII. st. Slične misli iznesene su i u nekim drugim njegovim spisima (Ispit savjesti o kraljevskim dužnostima – Examen de conscience sur les devoirs de la royauté, 1694; Razgovori mrtvih – Dialogues des morts, 1712).
