Ferri [fε'r:i], Enrico, talijanski pravnik (San Benedetto Po kraj Mantove, 25. II. 1856 – Rim, 12. IV. 1929). Kazneno pravo predavao u Bologni, Sieni, Pisi i Rimu, bavio se odvjetništvom i politikom. Važan predstavnik pravnog pozitivizma. Podržao je C. Lombrosa u osnutku antropološke škole u kriminologiji. Smatrao da prosudbi društvene opasnosti delinkventa treba dati prednost pred pitanjem krivnje, a kazne zamijeniti mjerama društvene zaštite neodređena trajanja. Podvrgavanje prava pojedinca društvenim interesima zajednička je značajka njegova stručnog djelovanja i političkoga uvjerenja. Istaknuti član talijanske socijalističke partije (1893–1912) i urednik političkog glasila; nakon 1923. približio se fašističkom pokretu B. Mussolinija. Glavna djela: Novi obzori prava i kaznenog postupka (I nuovi orizzonti del diritto e della procedura penale, 1881), prerađeno u Kaznenu sociologiju (Sociologia criminale, 1892); Ubojstvo (L’omicidio, 1925) i Načela kaznenog prava (Principi di diritto criminale, 1928).
