Fioravanti [~ava'nti], Valentino, talijanski skladatelj (Rim, 11. IX. 1764 – Capua, 16. VI. 1837). Glazbu učio u Rimu i Napulju, karijeru započeo kao operni skladatelj 1783., no prve veće uspjehe postigao nakon 1798. Djelovao kao dirigent u Lisabonu (1803–07) i Parizu, a od 1816. bio je maestro di cappella u crkvi sv. Petra u Rimu kao skladatelj crkvene glazbe. Najznačajniji dio Fioravantijeva opusa pripada glazbenom kazalištu u žanrovima opere buffe i operama patetično-sentimentalnoga karaktera (ukupno 70). Konkurirajući G. Paisiellu i D. Cimarosi, bio je poznat po začuđujućoj lakoći melodijske inventivnosti.
