Franko iz Kölna [~ kœln~] (latinizirano Franco de Colonia), njemački glazbeni teoretičar (djelovao sredinom XIII. st.). Završio studije u Parizu, bio papin kapelan, a u Kölnu djelovao kao preceptor (učitelj) reda sv. Ivana Jeruzalemskoga. Uz jedan troglasni motet, autor traktata Umjetnost menzuralnog pjeva (Ars cantus mensurabilis, oko 1260). Kao teoretičar usustavio je iskustva prethodnih stotinjak godina, posebice na planu ritmičke notacije, i bitno utjecao na teorije kasnijih teoretičara (npr. Marchetta iz Padove), osobito stila ars nova na početku XIV. stoljeća (Ph. de Vitry, Johannes de Muris). Otklanjajući se od spekulativne teorije, naglašavao je važnost glazbene prakse i konkretnih problema skladanja i izvedbe.
