Franić, Frane, splitski nadbiskup i teolog (Kaštel Kambelovac, 29. XII. 1912 – Split, 17. III. 2007). Teologiju studirao u Splitu i na papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu (1938–41). Profesor teologije u Splitu (1943–80). God. 1950. imenovan je biskupom; 1969–88. splitski nadbiskup i metropolit. Bio je član Teološke pripravne komisije II. vatikanskoga koncila (1960–62) i koncilske doktrinarne komisije (1962–65). Održao 55. sinodu u svojoj nadbiskupiji (1986–87), ponovno pokrenuo Vjesnik Splitsko-makarske (nad)biskupije (1953), utemeljio časopis za vjersku kulturu Crkva u svijetu (1966). Značajnija djela: Prvotna pravednost i istočni grijeh prema naučavanju Dunsa Škota (De iustitia originali et de peccato originali secundum Duns Scotum, 1941), Povijest filozofije (1967, 1972), Putovi dijaloga (1973, 2000), Crkva, stup istine (1998), Putovi dijaloga 2 (2001).
