TRAŽI DALJE:
STRUKE:

Franko, Ivan

Franko [franko'], Ivan, ukrajinski književnik i publicist (Nagujevyči, Galicija, danas Lavovska oblast, 27. VIII. 1856Lavov, 28. V. 1916). Pjesme počeo objavljivati 1874. u studentskom časopisu Drug. Zbog književne i političke djelatnosti zatvaran. Pjesnička zbirka S visova i iz nizina (Z veršyn i nyzyn, 1887) očituje širok raspon socijalne i narodne tematike, ali i obraćanje povijesnim ličnostima. Uvelo lišće (Ziv’jale lystja, 1896) »lirska je drama«, Moj smaragd (Mij izmaragd, 1898) unosi motive usmene i stare književne tradicije, a Semper tiro (1906) ističe pitanje pjesničkog umijeća. Vrhuncem lirsko-epske vrste smatra se Mojsije (Mojsej, 1905), polifonična poema o odnosu vođe i naroda. U pripovijestima Borislav se smije (Boryslav smijet’sja, 1881), Zahar Berkut (1883) i dr. obradio socijalnu i povijesnu tematiku. Više novela posvećeno je školstvu, a poznat je i kao dječji pisac. Roman Lel i Polel (1887) napisao je na poljskom jeziku. U dramskom opusu ističe se Ukradena sreća (Ukradene ščastja, 1893), koja se temelji na raspadu obiteljskih, duhovnih i etičkih veza. Objavio je mnogobrojne književnokritičke, književnopovijesne, lingvističke, etnografske, filozofsko-sociološke, povijesne i druge radove. Prevodio je svjetske klasike, poljske i ruske pjesnike. Za Ševčenka se vezuje prvi ukrajinski preporod, a Franko je raznolikošću žanrova, tema i motiva (djela su mu objavljena u 50 svezaka) stvorio temelje drugomu preporodu.

Citiranje:
Franko, Ivan. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 3. 12. 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=20465>.