Fromm [frɔm], Erich, američki psihoanalitičar i mislilac njemačkoga podrijetla (Frankfurt na Majni, 23. III. 1900 – Muralto kraj Locarna, Švicarska, 18. III. 1980). Istaknuti pripadnik prve generacije Frankfurtske škole, po dolasku nacista na vlast emigrirao 1934. u SAD; od 1958. profesor na više sveučilišta. Spojem Freudova i Marxova nauka te »humanističkih religija« (re)konstruira ljudsku prirodu, analizira aktualno stanje čovjeka i prosuđuje smisao njegove egzistencije. Početkom 1930-ih pokazuje prevlast društva nad pojedincem putem obitelji, koju određuje kao »psihičku agenturu društva«. Iz te temeljne postavke, nadopunjene kovanicom »društveni karakter« u knjizi Bijeg od slobode (Escape from Freedom, 1941), izvedeno je cijelo njegovo djelo. Shvaćajući produktivnost, slično kasnofreudovskom erosu, kao ono što unapređuje život, razlikuje produktivnu i neproduktivnu orijentaciju karaktera. Egzistentne nužnosti nametnule su prevlast neproduktivne orijentacije primalačkog, izrabljivačkog, zgrtačkog i tržišnog (Čovjek za sebe – Man for Himself, 1947) a poslije nekrofilnog (Čovjekovo srce – The Heart of Man, 1964), destruktivnog (Anatomija ljudske destruktivnosti – The Anatomy of Human Destructiveness, 1973) i imalačkog (Imati ili biti? – To Have or to Be?, 1976) tipa društvenoga karaktera. Frommova teorijska istraživanja usmjerena su pronalaženju društvenih uvjeta da produktivnost, koncentrirana u ljubavi (Umijeće ljubavi – The Art of Loving, 1956), napose ljubavi prema životu (biofiliji), postane prevladavajućom orijentacijom karaktera.
