STRUKE:

Gabrieli, Andrea

Gabrieli [~ε:'li], Andrea, talijanski skladatelj i orguljaš (Venecija, oko 1510. ili oko 1533Venecija, 30. VIII. 1585). Podatci o ranoj fazi njegova života oskudni su i nesigurni. Pretpostavlja se da potječe iz ugledne venecijanske obitelji. Godine 1558. bio je orguljaš crkve sv. Jeremije u venecijanskoj četvrti Cannaregio. U jesen 1562. s O. di Lassom putovao je u München, Frankfurt na Majni, Graz i Češku. Godine 1566. postao drugim, a 1584. prvim orguljašem crkve sv. Marka u Veneciji. Kao skladatelj i orguljaš znamenit i u europskim razmjerima, imao je mnoge učenike, među kojima i nećaka G. Gabrielija, H. L. Hasslera i možda J. P. Swelincka. Gabrieli je prvi europski skladatelj koji je u svojem opusu opsegom i kvalitetom izjednačio crkvenu i svjetovnu glazbu. Na području crkvene glazbe napisao je niz misa i misnih stavaka, moteta i psalama, a u polju svjetovne glazbe, uz 40-ak pojedinačnih, osam knjiga madrigala za 3, 4, 5, 6 i 8 glasova, greghesce, mascherate i zborove. Ostavio je i 70-ak instrumentalnih skladbi (ricercari, dijalozi, intonationi, intabulirane mise, francuski šansoni) tiskanih u devet zbirki kod A. Gardana u Veneciji. Svojim opusom potvrdio se kao jedan od najdarovitijih i najboljih skladatelja svojega doba, učvrstio je tipičan venecijanski stil XVI. stoljeća (prožetost svjetovne svečanosti i crkvene duhovnosti, višezbornost), sa C. Merulom utemeljio novi orguljaški stil te znatno pridonio ukupnom razvoju glazbene umjetnosti, što će ubrzo nakon njegove smrti dovesti do stvaranja novoga monodijskog stila.

Citiranje:
Gabrieli, Andrea. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 25. 6. 2022. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=20948>.