Genoveva Brabantska (Genoveva od Brabanta), prema legendi, žena falačkoga grofa Siegfrieda (oko 750), koju je, pošto ju je bezuspješno pokušao zavesti, dvorski upravitelj Golo optužio za preljub u muževoj odsutnosti i Siegfried ju je osudio na smrt. Skrivala se sa sinčićem u Ardenskoj šumi, gdje ju je nakon šest godina pronašao muž i odveo kući. Legendu je prvi zapisao dominikanac Jakov Varaginski u XIII. stoljeću (zbirka Legenda aurea); poslije ju je proširio isusovac René de Ceriziers: Dokazana nevinost ili Život sv. Genoveve Brabantske (L’Innocence reconnue ou Vie de Sainte-Genevieve de Brabant, 1634). Čest motiv u književnosti (L. Tieck, F. Müller, G. Schwab, Ch. F. Hebbel i dr.) i glazbi (R. Schumann, J. Offenbach, E. Satie i dr.).
