George [geɔ'rgə], Stefan, njemački književnik (Büdesheim, 12. VII. 1868 – Minusio kraj Locarna, Švicarska, 4. XII. 1933). Sin vinara; studirao filozofiju i povijest umjetnosti u Berlinu. Putovao Europom te upoznao Verlainea i Mallarméa, Rodina, Hofmansthala, Verhaerena i Swinburna. Za svoj uski, književni krug osnovao 1892. Blätter für die Kunst, glasilo koje je širilo njegove ideje. Protivnik naturalizma i suvremenoga mehaničkog materijalizma, veličao je kult ljepote i »oduhovljenje umjetnosti«. Majstor jezika i prevratnik pjesničkih oblika, George je stvarao sve sažetiji, ali i hermetičniji stil. U njegovu pjesništvu jasni su tragovi l’art pour l’arta, mistike, estetskog aristokratizma i istočnjačke egzotike. Smatra se najznačajnijim pjesnikom simbolizma u Njemačkoj. Premda je u Nietzscheovu duhu htio biti prorokom izlaska iz europske kulturne krize, George se distancirao od nacionalsocijalista, koji su pokušali iskoristiti njegovo djelo u promidžbene svrhe; napustio je Njemačku i umro u emigraciji. Prevodio je Dantea, Baudelairea i Shakespearea. Zbirke pjesama: Himne (Hymnen, 1890), Hodočašća (Pilgerfahrten, 1891), Godina duše (Das Jahr der Seele, 1897), Sedmi prsten (Der siebente Ring, 1907), Zvijezda saveza (Der Stern des Bundes, 1914), Novo carstvo (Das neue Reich, 1928) i dr.
